Zašto ne vjerujem više ljudima
Jer danas je sve samo interes... "prijateljica" (u nastavku samo p) šalje mi (u nastavku uzorita) jutros sms: p "Draga uzorita, tebi i tvojima želim mir i dobro Božića, uz puno zdravlja i ljudi dobre volje. Od srca, p." uzorita - uzvraćam čestitku i usput želim roditelju p brzo ozdravljenje jer stalo mi je zaista. Pišem iskreno kako mi je ovaj Božić lijep, i da sam pomalo sretna unatoč što se ne usudim biti. Možda jer završavam ogroman poslovni projekt, osjećam olakšanje i da je ovaj Božić stoga pravi jer nema konfuzije i brige, blagdane provodim u miru, uživam... Istog trenutka stiže novi sms: p "Drago mi je zbog tebe i ponosna sam na tebe. Želim ti svu sreću do skorog kraja. Čujemo se!" Zatim odmah stiže još jedan sms: p "Imaš li broj mobitela XX? Daj mi ga please pošalji da mu se javim, nemam ga u novom mobitelu, a znam da kontaktirate. Hvala unaprijed." Odgovaram pomalo razočarano, no ne i iznenađeno. Pa nije prva koja me iskorištava, pokušavam se fino izvuć... uzorita - Imam negdje broj, potražit ću ali broj je ustupljen meni i nisam sigurna je li u redu da ga ti zoveš. XX je sada na godišnjem, ako ti je hitno kontaktiraj tajnicu ili piši mu na e-mail, na sve važno XX odgovara. p "Ok, potraži please." I znam da će ga zvati, kazati XX da sam joj ja dala broj da ga nazove - znači i preporuku usput, zeleno kod XX. Koma, više mi nije prijateljica. Nestalo je blagdansko ozračje... uzorita - Izvoli broj moba 123456789, nisam sigurna da je u funkciji, XX je na godišnjem, blagdani su... p "Hvala ti puno, naj, naj si..." uzorita - ne odgovaram više na p broj |
Pahulje
Photo by Alexey Kljatov Nedostaje mi spososbnost da se svemu prilagodim. Nije jednostavno živjeti na mojoj putanji, čista, a opet prikrivena u težnji da ne odudaram od mutnog sivila unaokolo. Nije jednostavno za formalno društvo biti nerazumna, a težiti razumu. Trudim se. Godinama sakupljam i podižem samu sebe. Igram se u svom svijetu. Usput upijam sve što su mi ljudi spremni otpustiti, rastem pod sakupljenim blagom i ponekad ga raspršim kao oblak pahulje. Kako su nevine želje ljudi u ovo doba godine. Na licima većine čitam tragove briga, težnji i nadanja. Zadubljena u te nijanse preživljavanja pristupam im, u želji da pomognem smijem se, nudim prijateljstvo svima jer ne vidim razlike. Najčešće moju spontanost i ljubaznost doživljavaju čudnim. Kao da ih uplaše dobre namjere. Ne navikli na iskrenost, odmjeravaju nepovjerljivo, najčešće odstupaju ili pokušavaju neprimjereno. Ponekad i ogrebu do boli svojom hladnoćom. No, to su samo mali ljudi, tješim se. Ljudi su pahuljice, nisu moje pahulje. Samo su prolaznici. Rastope se kroz život, nestanu... I stoga svijet promatram iz prikrajka. Upijam trenutke kad padaju moje pahulje, raduju svojom bjelinom, tišinom. One ostavljaju trag. |
...
Svijetlo žuto nebo. ~Issa Čista jednostavnost označava dolazak proljeća. Dolazi veliko proljeće... U njemu su cvijeće, mirisi, pjesma i mir drugog svijeta. Onog našeg pravog, iskrenog unutra u nama. Jedini način da ga otkrijemo je da uđemo, vidimo to divno nebo. No, mi ga ne vidimo. Koliko ljudi pogleda u nebo? Promatrao sam stojeći pokraj ceste: ljudi broje novac u rukama i ne vide da Sunce zalazi i baca smirujuće boje po cijelom horizontu, a oni broje novac. Vidim njihove usne kako se miču. Oni govore nekome u svojim mislima tko nije prisutan, a Sunce zalazi tako veličanstveno... Koliko ljudi rano ustaje da vidi izlazak Sunca? Koliko ljudi promatra neizmjernu hipnotičku snagu noći punog Mjeseca? I ocean se diže pozdraviti Mjesec u toj noći. On nas nekako čini da budemo ono što inače potiskujemo u sebi. Ako potiskujemo želju za buđenjem sebe iznutra, možda nam puni Mjesec pomogne. On nas izlaže, otkriva sebi samima. Naša iskustva tada dobivaju smisao. Ne možemo otkriti svoj unutrašnji svijet, dobiti tražene odgovore ako nismo spoznali vanjski. Njegovu ljepotu, njegovo blago, njegovu neizmjernu beskrajnost. Ako ga nismo upoznali nikada nećemo pomisliti krenuti unutra jer unutrašnje je veće, inteligentnije. Do najvećih spoznaja dolazi se polako, postupno. To je istina ljepote, prava božanstvenost. ~ Osho Čitam jednu od njegovih knjiga po dobivenoj preporuci, nailazim na mnogo svojih misli i sretna sam... Spoznati ono u nama, iznutra. Sebe pravoga, bez utjecaja ostalog, danas pomalo iskrivljenog svijeta. Uzeti od života ono najbolje, najfinije. Voljeti i uvažavati pritom sva živa bića i prirodu koja nas okružuje. Čini se tako jednostavnim vidjeti... Svijetlo žuto nebo. |
Odabir
Nemogućnost izbora činila je u prošlosti život mnogo jednostavnijim, no ubijala je naše životne prilike i nadu. Današnji život ostavlja nam slobodu izbora, sami gradimo svoj životni put. Mogućnost određivanja postoji već od samoga začeća (odabir raznih metoda), možemo birati i određivati svoj vanjski izgled, čak i spol (kozmetički i operativni zahvati). Imamo slobodu odlučiti što želimo raditi, gdje ćemo živjeti, što i koliko želimo znati. Imamo pred sobom veliku mogućnost izbora koja nije nikako određena, osim što nudi cjeloživotni vijek za mogućnost promjene. Naše zadovoljstvo danas ovisi o našem izboru. O nama samima. Možemo se odlučiti… Uz pomoć medija uporno se pokušavaju izmanipulirati i usmjeriti naše odluke, namećući nam razne umjetne potrebe na svim segmentima života i time umanjuju našu stvarnu slobodu. No, samosvijest pojedinca polako sve je jača, moramo shvatiti da je naš život u samo našim rukama. Imamo moć odredbe samih sebe i novog izražaja u svakom trenutku. Zašto smo onda i dalje nezadovoljni? Možda mislimo da nas određuje posjedovanje? Ili samo težimo nedostižnom… klik |
...
Ispunjeni negativnim nabojem prikupljenim življenjem današnjeg života, gubimo se u mraku misleći da smo sami. Vjerujem da je netko uz nas, voli nas bezgranično, bdije nad nama svakodnevno. Dovoljno je potražiti ga, poslušati svoj unutarnji glas. Pronaći put ka izlazu iz mraka tada je mnogo jednostavnije. U posebnim, teškim trenucima (vjerujem da ih svi imamo ponekad), osjetim neku toplinu, jaku energiju koja me ispunjava i oslobađa se u meni. Znam da je čista duša uronila u mene i daje mi snagu za dalje... Sve negativno nestaje. To primanje prekrasno je, no da bi primio moraš i dati, nije važno što, kako, koliko, kome i gdje. Važno je dati iskreno od sebe, dio sebe. Stalno davanje čini nas boljima. Tada osjećamo... Primamo natrag, te beskrajne valove miline... klik |